U komunikacijskom smislu sve je odrađeno pravodobno i transparentno, iako pomalo ad hoc, kako to obično biva. Za krizne situacije i komunikaciju u kriznim situacijama zapravo je bitna proaktiva, priprema i planiranje kako bi se umanjile posljedice, koje onda takav događaj karakteriziraju krizom velikih razmjera – kaže izv. prof. dr. sc. Marta Zorko, vanjska suradnica Instituta za sigurnosne politike s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu te dodaje:
– O pandemijama svjetskih razmjera kao potencijalnim šok-događajima raspravlja se već godinama, pa ipak ne postoje razvijeni mehanizmi ponašanja i protokoli koji bi onda takve situacije olakšali globalno, pojedinim državama, ili na državnim razinama njihovim kriznim stožerima. Ako pogledate analize scenarija primjerice Nacionalnog obaviještajnog vijeća SAD-a iz 2012. godine, ili znanstvenih instituta poput CSIS-a (Center for Strategic and International Studies), pandemije su predviđene kao ozbiljni izazovi koji mogu promijeniti tijek i zaokrenuti dosadašnje globalne odnose moći. Ono što je izostalo jest korak dalje, a to je priprema te prevencija dalekosežnih posljedica kroz potencijalne emergency planove i protokole na globalnom, a onda na i nacionalnim razinama.
Ono što uviđam kao potencijalni izazov jest činjenica da su se krizni stožeri (Krizni stožer Ministarstva zdravstva i Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske), našli u situaciji komunikacije bez stvarnog feedbacka građana prema kojima komuniciraju. Uspješnost komunikacije vidi se jedino iz poštivanja (ili ne) mjera Stožera, što nije dovoljno za ukupnu sliku stanja prihvaćanja i suočavanja sa situacijom građana RH. Paralelna neslužbena komunikacija putem društvenih mreža sklona je širenju nepotpunih i neprovjerenih informacija, teorija zavjera i nepouzdanih analiza u pokušajima prihvaćanja trenutačne stvarnosti i pronalaska tzv. “krivca”, i tu vidim ozbiljan izazov dosadašnjem načinu komunikacije, ako se ova situacija nastavi još neko vrijeme i bez konkretnih naznaka kad bi kriza mogla završiti.
ČETIRI PODRUČJA
Svakog dana slušamo da “nakon korone ništa više neće biti isto”, između ostaloga, spominju se i igre moći na geopolitičkom planu. Što Vi, kao iskusna geostrateška stručnjakinja i politologinja, mislite o svemu tome?
– Svijet sigurno neće biti isti, ali to ne znači da je ta kategorija ireverzibilna i da se radi o presedanu. Preslagivanje “karata moći” događa se gotovo na dnevnom planu i “nove svjetske poretke”, koje zazivaju razni autori, imamo najmanje svakih pet godina, ili čak i češće, po pojavi dovoljno jakih izazova koji mogu presložiti odnose moći na globalnom planu. Ovo je svakako jedan od njih. Svijet je postao premrežen do te mjere da je teško bilo koji izazov ili njegove posljedice geografski izolirati. Bolest COVID-19 pokazala je svoju “aplikativnost” pri geopolitičkom igranju igara moći u četiri područja: igra opremom, igra brojkama mrtvih, igra predviđanja ekonomskih posljedica, i igra etiketama. Igra opremom odnosi se na prividna savezništva ili suparništva koja se pokušavaju prikazati u brojkama donirane opreme, financijske pomoći, ili pomoći u ljudstvu. Predstavljanje djela dobronamjernosti ili solidarnosti u svjetlu nekih novih savezništava, ili računanje nesudjelovanja u pomoći kao oblik novih supraništava, igre su koje se vode prema pogrešnim zaključcima o tome da se događa “nešto novo” u geopolitičkim odnosima, jer zanemaruju komponentu ljudskosti i humanitarne pomoći bez uvjetovanja. Igra brojkama mrtvih igra je prikazivanja uspješnosti ili neuspješnosti države u globalnim okvirima, što je također izvađeno iz konteksta, jer nisu sve zemlje na jednaki način pogođene virusom, niti su sve reagirale na isti način kako bi ovo mogle biti komparativno mjerljive komponente. Trenutačno odmjeravanje snaga, nažalost, u negativnim brojkama zaraženih i umrlih vodi se između SAD-a i Kine, što na neki način i ukazuje na konstantu u odmjeravanju moći kojoj svjedočimo već više od deset godina. Na nju se nastavlja i igra predviđanja ekonomskih posljedica koju nije potrebno dodatno pojašnjavati. Naposljetku, igra etiketama je igra stereotipima, igra traženja krivca. Ta igra također se igra na razini SAD – Kina, jedan od primjera je i odbijanje financiranja Svjetske zdravstvene organizacije od strane predsjednika SAD-a, pod izlikom naklonosti te međunarodne organizacije prema Kini. Ali ovakvi ad hoc postupci također su konstanta Trumpovog mandata. Još jedna konstanta se pokazala, također nažalost, i u opadanju moći EU-a, kao i njezinoj razjedinjenosti u mjerama i politikama, ali i solidarnosti. Tako da zasad, iako je pandemija otkrila nove oblike igara moći, one se još uvijek igraju prema starim pravilima.
PROBLEMI UNIJE
Europska unija i pandemijska koronakriza? Što će s EU-om biti day after tomorrow, recimo tako?
– Za Republiku Hrvatsku je šteta što nije iskoristila predsjedanje Unijom na način koji je planirala ili željela. Nažalost, naše će predsjedanje, a time i mogućnost predstavljanja i promocije, ostati zaboravljeno pod okriljem ove krize. Sama kriza na stol Unije nije donijela ništa novo. Sloboda kretanja, kao jedna od temeljnih vrijednosti EU-a, još se jednom pokazala, u ovom suvremenom svijetu izazova, kao dodatni izazov i pokazalo se kako je mehanizam šengenskog sporazuma otvorenih granica uvijek prvi na redu za opoziv. U ovom su slučaju ogorčene Italija i Španjolska, u slučaju migrantske krize ogorčene su bile zemlje na tzv. Balkanskoj ruti, za vrijeme krize u Ukrajini ogorčene su bile Poljska i Baltičke zemlje, financijsku krizu i ogorčenost građana Njemačke, ali i ponašanje Grčke, neću niti spominjati. Činjenica je da EU ne funkcionira kao jedinstveni politički entitet kad dođe do kriznih situacija, nego se članice grupiraju prema nekoliko faktora, među kojima je prvi potencijalna ugroženost nacionalne sigurnosti. Kako je nacionalna sigurnost iznimno teritorijalno ukorijenjena i orijentirana, prva je reakcija zaštita granica, što se opet ogleda u njihovom zatvaranju i zazivanju vojnih mehanizama pri toj djelatnosti. Kako bilo, EU će se po završetku krize morati orijentirati prema preispitivanju svojih temeljnih vrijednosti i promisliti načine, mehanizme i oblike na koje ih je moguće očuvati.
Je li Hrvatska pravodobno reagirala na ugrozu pandemijom, u odnosu na druge zemlje EU-a, regije i svijeta?
– Hrvatska je jako dobro reagirala, Stožer je uspio u namjeri zadržavanja krivulje i uspješno je do sada komunicirao izazove, pravila i podatke. Ipak, bilo bi dobro da u svrhu olakšavanja posla budućim stožerima već danas počnemo ozbiljno promišljati o proaktivnom djelovanju, pripremi i potencijalnim oblicima prilagodbe u kriznim situacijama općenito, a ne samo pandemijama. (D.J.)
Intervju je vođen s izv. prof. dr. sc. Martom Zorko, vanjskom suradnicom Instituta za sigurnosne politike.
Izvor: Glas Slavonije